I save.

Dobar dan.
Već dugo nisam napisala post ali nisam ni imala želje,ne znam ni što bi zapravo pisala a niti ima li smisla uopće išta pisati.
I sad kada i zapravo imam o čemu pisati ,jednostavno nemam volje ni za čime.
A tako to ide kod nas pubertetlija 7 dana sreće,pa 10 dana tuge,i opet sve u krug.
Naravno kad ste žensko u taj krug uračunate i svoj menstrualni ciklus i nikako vam onda ne ide.
Stara godina bio je dan konačne analize svega prošlog,moram priznati i sada kada ovo pišem dođe mi teško zbog nekih stvari i ljudi.
2006. predodredila sam kao godinu u kojoj bih bila bolja i otvorenija prema ljudima i samoj sebi.
Puno sam toga vidjela,isprobala,naučila,upila,probavila i sjajno izvela.
Dvostruko se više zajebala,a opet izvukla pouku.

Život se događao dok sam ga čekala,valjda sam očekivala veliki transparent na kojem bi pisalo kreni ili stani,ili vikni,no on se nije pojavio, umjesto toga vidjela sam puno toga i previše,a onda sam jednostavno naučila svaku lošu situaciju gutati kao kaznu i kao nagradu,naučila sam izvlačiti dvostruku korist i osvetiti se na najbolniji mogući način,iako mi to nije bio prvotni cilj.

Postati bolja osoba nije 7 dnevni tečaj,niti jednogodišnja škola, možda sam tolerirala i previše toga,opraštala,zaboravljala,pravila se da zaboravljam,opet zaključila da je oprostiti i zaboraviti nakon nečeg jako ružnog (gle ti mog vokabulara !!!iss) kao početi voljeti busha ,sama sam poubijala svoju teoriju o dobro naučenom,ipak nekada je prevladala onda emotivna strana.
Što me podsjetilo da napomenem ponovno koliko mrzim odrastanje posebno ovo divno razdoblje.

Listam neki kao pravi dnevnik i gledam što mi se događalo,i sramim se same sebe,uvijek ima dojam da sam toliko glupa u svemu tome usprkos činjenici da samu sebe nikada ne bih počastila takvim komentarom u sadašnjici. Znam da zvučim oholo no jednostavno sam shvatila da i aj mogu biti najbolja,najljepša i najpametnija u nečemu,nekad,nekome.

Upoznala sam puno ljudi,baš ono što mi je trebalo netko tko će znati novu i poboljšanu mene,ali opet nisam računala na sve silne nadogradnje tijekom vremena,isto tako sam neke zavoljela,neke ne,naravno tako je bilo i sa druge strane.

Da sam se razočarala u nekim određenim ljudima jesam,da sam samu sebe uhvatila u nečem toliko glupom,jesam,opet izvlačim se na to da sam se uhvatila i izvukla,i koliko god mi mučno ovo razdoblje bilo toliko ga jebeno obožavam.
Zajebancije je bilo napretek,lijepih provoda i još ljepših poznanstava.

I na kraju krajeva ono što sam najviše voljela kod prošle godine je sve ono što se obistinilo od silnih velikih mudrolija određenih ljudi,više od svih virtualnih wanna be prijatelja zavoljela sam neke druge ljude s ulice,opet lagala bih da kažem da nema iznimki,
I svašta su mi rekli da me vole i da im falim,i da sam spešl i da sam mala i da sam glupa i ignorirali su me i rekli su mi da imam oprah sindrom,žalili su me,bila sam popišanac,pizdek and shit,vodili su me svuda ko malu sestricu,pokazali mi puno toga a što najviše cijenim dobru volju.

I kako to obično biva uvijek ću na kraju izvuči nešto dobro makar smrdilo na loše kao i grad,još uvijek vjerujem u nešto dobro u svakom čovjek,i nek sam derište zbog toga,nek mi kažu da me jebu trivijalne stvari i da niko ne može spasiti svijet,ja kažem bullshit jer ako ga znamo sjebati,možemo to i zaustaviti.
Samo treba naći bottom line,iako znam svi kažu,oh da to smo već čuli,to se već znamo i tu stanu.
Evo,još jedan cilj boriti se protiv nezainteresiranosti.

Najteže što me čeka u 2007. godini je tražiti novu priliku kod nekih ljudi,dokazati se i ne ostati jednako nerealizirana i blesava, i na kraju stvarno ali stvarno zainteresirati ljude za ono nešto,ono nešto ipak najljepše u 2006.

Možda je samo bitno da sam ja zadovoljna,na neko određeno vrijeme,koje brzo leti.
I čim tako završim odjednom sesve ovo čini jako tužnim i glupim,težak je život nas mačaka.

Zbog nevjerojatno visoke doze kretenske blagdanske depresije u ranije objavljenom postu,kao vladarica svemira odlučila sam ga izbrisati i na stvaran način dočarati svoje viđenje ovog ohh so true kršćanskog blagdana.
Kao prvo nemam ništa protiv širenja mira,sreće,tolerancije ili što god taj božić danas promiče,licemjerno je tako se preseravati 3 dana godišnje,ipak kako bi drevni narodi naših područja običavali reći bolje išta nego ništa.
Tako se vrlo lako prilagođavam pretjeranoj ljubaznosti svoje lovely obitelji ,izuzev činjenice da neke članove nisam vidla/čule/niti želim (vidjeti/čuti-jel) više od godinu dana.
Kako to obično biva za takve se prigode obitelj obavezno opskrbljuje zalihama hrene i pića kojima bi prosječna afrička obitelj preživjela 3,69 godina,dobra je strana toga što te tjeraju da jedeš i piješ,nude ti sve i svašta a ti naravno kao svako dobro dijete nikada ne odbijaš.
Nađe se tu hrane i pića koju svi gledaju sumnjičavo ali obvezno hvale ili koriste klasične isprike,jao ima tu bisera ali ne bih sad o tome.
Posebno je pak lijepo kad neko za vrijeme objeda prolije nešto na mamin bijeli ulta spešl ekejžns stolnjak mwahahaha,a ona tako ravnodušno kaže ma nema veze i gotovo zamjauče od jada.
Jedna od bitnih stvari koju sam zaključila dopustivši svom umu takav teški teški napor je da ću idućih par dana uživati u ovom uniqe raspoloženju i dobroti koju ne susrećemo često,ono što planiram je dakako: biti abormalno pristojna,lijena,jesti do iznemoglosti,piti do iznemoglosti,jesti i piti do iznemoglosti,te naravno spavati,u onom malom međuprostoru između svih tih silno važnih za teenage wannabe perfect alternativno čudovište aktivnosti posvetit ću se gledanju melodramatičnih božićnih filmova i zanemariti činjenicu da se dana 15.01. moram vratiti u onaj pakao svim silnim grešnicima.
Ako na to nadodamo još par činjenica kao što su glupost mojih vršnjaka,glupost profesora,moja glupost i sveopća glupost jako se radujem svom odmoru.

Da sam glupača,jesam ali to me ne zamara previše .
Santa ove godine nije bio previše darežljiv i možda sam samo zato ljuta,inače želim da svi lijepo uživate i budete dobri,debeli,lijepi i sretni kao i ja. *forsani smajlić koji jedva diše od punih usta*

Ali to još nije sve,omfg zvučim ko ona debilna teta sa tv reklame.
Ako ste čitali gornji dio posta možete zaključiti da sam ja zaključila da je bit božića prežderavanje,što u neku ruku je gledamo li božić kao real kapitalistički blagdan,odvojimo li činjenicu da mnogi nas ne dobivaju darove i da sve što zapravo žele je skupiti dovoljno novaca da si kupe litru nečega i povedu svog najboljeg druga u neki selfdestructing park,tada u neku ruku dobivamo božić kao blagdan zajedništva,nedefiniranih emocija,hladnoće i povremenih nenadanih podražaja želudca.
Ono što nam pakiraju kao bit božića,a mi ne realiziramo na način koji promoviraju all american filmovi,znači mir,ljubav,tolerancija i radost trebali bi biti svakidašnji nam gosti života a ne samo lažna krinka nekog blagdana,i ko sam ja da tu dijelim neke savjete ili držim prodike i mene od svega toga boli glava.
Što želim reći je da za božić svi trebamo biti kakvi jesmo pokvareni,proračunati,dobri,plačljivi,popišanci,nedefinirani ili mamurni i svakom će od nas bog na svoj način uveseliti taj blagdan mira i svjetla i pokazati nam ljubav,meni je eto dao na izbor svega i svačega,i zato bi vi trebali pronaći to kod sebe i biti zahvalni kao i ja.

Eto :) ma sve vas ljubim right on pooper i želim vam sve najbolje.
Odmarajte se i uživajte.

Errrrm.
Ovaj post piše jer njen mozak vrši pritisak nad njom i ucjenjuje je ju .
Ovi su dani bili izrazito truli i oprostit ćemo im (a i meni na ovom postu) jer kakav dan može biti kad si jebeni mali ništa u malom ništa gdje su svi ljudi neki veliki ništa koji puno pričaju a premalo realiziraju.

Tjedan počinje sa pojačanim glavoboljama uzrokovanim kopanjem po mojim kapcima i očima,nastavlja se u onoj lemon-alternativnoj-elitnoj-obrazovnoj ustanovi za delikvente.

Don't you love it?
Pitam se samo što me to natjeralo tamo.

I ne znam zašto bi uopće ikoga zanimalo što se to dogodilo i ne znam zašto pišem ovaj blog kad mi je urođeno
da pobjegnem čim uhvatim nešto normalno ali ipak nastavljam. Valjda sam stvarno uporna u tome da budem glupa.

Dragi moj blogiću,gadiš mi se koliko te još uvijek volim.

Treća je stvar koja mi predstavlja izrazito zadovoljstvo da prizovem svoju glavobolju ono što bi mogli nazvati skakutanjem nepoželjnih ljudi oko osobe, sa tisuću (glupih,oh moj bože imbecilnih bez pretjerivanja) pitanja i priči.
Samo jedan dan mira,ljudi….oh.
Ne znam zašto,kada jednostavno šutiš ljudi zaključe da si tužan ili nešto ne valja.
Čudni su,mislim to me stvarno nervira.
Palim jednu za drugom i ne znam kako se odreći tako slatkog grijeha.
Postoji tu pak i ona druga skupina ljudi koja će se nakon apsolutno ničega naljutiti na tebe i lijepo te izvrijeđati.
I neće te slušati ali će htjeti da ih ti slušaš. E pa neću ni ja slušati so fuck your big-ass self spanking momma. žao mi je kad moram biti tako bezobrazno prosta bez veze. Ali za takve se neću truditi. Never again.dot.

Slušaj dragi (odnosi se svom blogu),znam da više nismo djeca i znam da nema razloga da ovo pišem ali nije li to malo previše,onako malkoc?

A ja od pripadnika navedenih skupina nisam očekivala ni tražila apsolutno ništa.
Indiferentnost u bilo kojoj dolazećoj formi,možda samo to.

A sad se tek osjećam raspadnuto,jer sam umorna kao sam vrag. Tjedan je što se obveza tiče bio zatrpan brojnim glupostima,činjenica da nemam vremena za samu sebe i svoj najdraži krevet opravdava ne javljanje manje bitnim ljudima. Kao da je to bitno.
I jednostavno mi je žao što za neke bitne nisam imala vremena i što i ja nisam uživala,nadam se da ćem to nadoknaditi što prije u nadolazećem periodu.

I sad jedva čekam da ovo truljenje prođe. Da prođe taj jebeni božić i da ljudi prestanu biti nabrijani,da završi škola i da legnem u krevet i ne budim se. Da završe sve probe i taj božić prođe dobro. I da opet legnem u krevet i da ne sanjam više malu nastranu dječicu koja me progone i viču za mnom. I ne pjevam božićne pjesme,jer me tjeraju da se uživim u christmas spirit,i izbljujem samu sebe od tolike doze pretjeranosti.

Mir,ljubav i dobrota po meni bi se trebali davati i pokazivati a i bome raditi na njima svakodnevno.
Idealno bi bilo da smo svi lijepi,dragi,pametni,načitani,tolerantni i druželjubivi i stvarno voljela bi to i ja.
Pomiriš se s tim da to nije moguće i tjeraš prijatelje i okolinu da se trude biti takvi. I opet djeluješ. Nekako.

Back na temu da ne serem previše.
Obećajem vrištat ću ako još jednom čujem svoje ime od nekoga tko nema dovoljno dobar i opravdan razlog da ga izgovori. Ili ću naći novo.

Samo neka mi balašević pjeva d-moll i oružjem protiv otmičara svira bilo što.
One step away sa pjesmama broj 3 i 5, carmina puttana sa svime i ja sam sretna kao mala beba.
I bit ću lijepo.
Sanjat kako nestaju one cure što su rekle da je riot-girl pokret glupost i da ne postoji više ništa za što bi se trebalo truditi. Koje samo melju i melju o svojim alternativnim dečkima i prijateljima i mrze rozu boju,njah njah njah.

Bacajući onu istu finu malu plavu kutijicu za puder na stol , ja i moji vjerni elfovi,koke,trolovi i ostale pjevajuće spodobe sređujemo zadnju od njih i liježemo umorni od pretjeranog forsiranja vlastite zamorne utopije. Oko nas zaudara nezainteresiranost gledatelja.
Jebiga,majka nije napravila dobar materijal za big brader kuću.
Ja sad idem spavati.

Kako to obično biva kad zaklopim oči sve se zapravo svede na priče i povjeravanja mom imaginarnom bliskom prijatelju,kojeg ponekad susretnem ili se zaletim u njega, ili se sjetim opsjednutosti onim potpuno perfektnim idiotom,spojim ta dva naizgled nespojiva elementa i tu je moj najdraži,zanimljivo on ima i lijepo ime ali si to neću priznati.

Ovo je stvarno bilo previše. A od sutra sam muško i kao takva postajem burek,to je ipak kratko,prijatno i jednostavno…savršeno,kao…

Gašenje svjetla. Laku noć.

Danas je međunarodni dan borbe protiv side.bravo za informiranost i borbu protiv primitivnih stavova i diskriminacija.
Danas su mi operirali okeco.
Danas smo zaključili da većina učenika moje generacije ima sve simptome mononukleoze uključujući mene.
Danas sam nulti sat ispravila 1 iz matke na 3.
Danas sam jela ćevape.
Danas sam baš nešto sretna i odmorna.
Iako pod stresom,još uvijek.
Zbog bolesti sam bila primorana ostati doma i ležati,gledati s majkom plavušu s harvarda.
Bilo me sram što sam čovjek i što neko uopće dođe na ideju tako nešto napravit.
Još se tješim da je sve to satira. Iako su napravili ameri,znači..joj i hate it.

Umorna sam ko pas i rado bi još puno toga pisala. Ali nije li govana dosta u malim količinama?
Lijepo pozdravljam svoja 2 vjerna komentatora i voljene moje.
Oh,crap pa valjda ću jednom napraviti nešto dobro.


za kraj pjesma.
Led Zeppelin-Going To California

Spent my days with a woman unkind, Smoked my stuff and drank all my wine.
Made up my mind to make a new start, Going To California with an aching in my heart.
Someone told me there's a girl out there with love in her eyes and flowers in her hair.
Took my chances on a big jet plane, never let them tell you that they're all the same.
The sea was red and the sky was grey,I wondered how tomorrow could ever follow today.
The mountains and the canyons started to tremble and shake
as the children of the sun began to awake.

Seems that the wrath of the Gods
Got a punch on the nose and it started to flow;
I think I might be sinking.
Throw me a line if I reach it in time
I'll meet you up there where the path
Runs straight and high.

To find a queen without a king,
They say she plays guitar and cries and sings... la la la la
Ride a white mare in the footsteps of dawn
Tryin' to find a woman who's never, never, never been born.
Standing on a hill in my mountain of dreams,
Telling myself it's not as hard, hard, hard as it seems.

Zadnjih je par dana bilo izrazito loše i nemam namjere pričati o tome puno.
Krenula sam na neki kazališni projekt i mislim nastaniti svoje dupe tamo što duže.
Barem one 4 predviđene godine.
Tamo sam pak upoznala tako simpatičnog čovjeka malog i okruglog,proćelavog nosonju sa zanimljivim pričama,i nevjerojatno je zapravo koliko me podsjetio na moj fav film The big fish,iako se istina,tamo radi o cirkusantu i odmah sam bila opčarana silnim pričama.
Pa sam skužila da sam ga već vidla u nekoj sapunici.Nevjerojatno je to,živjeti s čovjekom u istom gradu pa ga vidjeti na tv-u.
Tog sam dana i pošteno pokisla i jako jako jako se prehladila.
Dan prije je bio roditeljski i kao ponosan roditelj previše komada,najebala sam.
Izgubila sam onu maminu člansku iskaznicu iz knjižnice,za što najviše žalim jer to znači no more books without money.
I sve se to ajde činilo relativno uredu,za šta ja znam nekog čangrizavog teen loserčiča poput mene.

A onda boom. I sve mi je palo u vodu. Sad opet radim na podizanju čitavog sistema.
Danas sam u potrazi za tračkom nečeg lijepo izašla van sa sestričnom i provela najgluplja tri sata smrzavanja ikad.Nismo imale gdje izaći,tema jednostavno nije bilo,a vjerojatno nisam imala ni previše volje za ičim.
Stara me natjerala da izađem,jer kao sutra neću moć.
Bullshit.
Ne razumijem zaista kako netko ko je jebeni običan tipičan couch potato može biti kažnjen zabranom izlazaka?..!?!!?
Pa se opet uhvatim da po 100 puta slušam jedno te istu pjesmu i prodajem neku zaista očjanu zajebanciju.
I mogu reći da uživam,po čitave dana ležim,učim,pospremam povremeno,tu i tamo posvetim malo vremena svom dnevniku i gledam onu debilanu od tv-a.
Pišem neke gluposti na papir i sram me čak i pogledati ga kasnije.
Po čitave dana išćekujem neki telefonski poziv ili neku lijepu poruku,ali niti od toga ništa.
Dobivam samo ona debilna pitanja kamo sutra i s kim.Izgubila sam volju za svim.
Sinoć sam se čak uspjela zaljubit u nekog dječaka iz Osijeka što je bio na milijunašu.
awwwwwwww. Bolesno.
A ja samo kao i svatko drugi valjda hoću da me se sjeti neko i porazgovara samnom.

Imam već duže vrijeme jednu idealnu i isto toliko urenebesnu situaciju u glavi.
Scena je samo malo malo mrvicu tipa Holden Caulfield.
Pada snijeg,zima je i teško je disati od hladnoće.
Netko silazi s vlaka i potrati svoj savršen dan tražeći upravo mene za šaćicu razgvora u ovom gradu.
Umoran i bez sreće,već se pomalo vraća.
Kad naleti na gimnaziju.
I sjeti se pričekati me.
U ovom se dijelu uključuje jebeni plavi okrkestar i počinje moj show.
Ou jea. Tužan sam mali govnar.

Kad pomislim na te, stara ljubavi,
Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi,
Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi.

A život leti, leti, mladost kraća je.
Sve će jednom da se vrati samo ona ostaje.
Sve će jednom da se vrati samo ona ostaje.


Bolje biti pijan nego star, bolje biti pijan nego star
Vino ne zna da smo nekad bili sretni par,
Bolje biti pijan nego star.
Bolje biti pijan nego star.


A kad dođe zima i prve pahulje,
Čekat ću te moja, buco, kraj smrdljive Gimnazije
Čekat ću te moja, buco, kraj smrdljive Gimnazije

A ti nećeš doći, znam te dobro znam,
Možda je i tako bolje, navik'o sam biti sam
Možda je i tako bolje, navik'o sam biti sam


Bolje biti pijan nego star, bolje biti pijan nego star
Vino ne zna da smo nekad bili sretni par,
Bolje biti pijan nego star.
Bolje biti pijan nego star.
Bolje biti pijan nego star.
Bolje biti pijan nego star.

Tamelie.Žao mi je za sutra draga moja supergirl.
Volim te! I sve ostale vas!
Zovite me...roflol.

Veoma dubokouman post slijedi.
Pošto smo zaključili da je društvo u kurcu prelazimo na lakše teme.
Vani je jako hladno i ostala sam bez para,tj. potrošila sam ih ajde,ali nije sve tako sivo.
Evo, na primjer pošto sam bubana,i zbog toga neću propustit ništa jer da,moram u školu,
Moram popravit ocjene.
Čini mi se samo da je velika zabluda neka dobra curica pored hrpetine knjiga,barem školskih knjiga.
Oh,volim ja učiti,samo ne ono što moram. Naravno,slažem se ja da kad ne bi uopće ništa znala bila bih puno sretnija osoba jer me ne bi mučio višak jebenih bezveznih zabrinjavajućih opasnih informacija.
Danas je neka baba iz hrvatskog pokušala reći dečku da nije nehumano napustiti čovjeka zaraženog od kuge.
Nekoga od bliže obitelji.
Danas uče da čovjek se čovjek mora prilagoditi društvu i poštovati njegove norme makar se to protivilo njegovim prvobitnim načelima.
Što bi dakle vrijeđalo svakog pripadnika druge religije u drugom okružuju?
Je li kome stalo?

Ma nije.
Ovih mi je dana komp opet postao najbolji najbolji prijatelj i da,hitno mi treba nešto.
Treba me privezati za stolicu i tjerati me da učim.
Treba zabranit kvazi-pank-metal-kojapičkamaterina-ženskicama da kolutaju očima na normalno odjevene ljude,ili štogod.

Opet sam u svijetu drame
Ni trenutka ne oklijevam
Za sve one naše dane
Ja ti ovu pjesmu pjevam

Najzanimljiviji dio dana definitivno je onaj kad ostaneš bez cigareta i kao neki jebeni kroner fektaš okolo.
Ili te fizika toliko interesira da lakiraš nokte.
Te si toliko zaokupljen latinskim da je i fnc vrlo dobar skoro savršen bend.
Pa si malo razmišljam?
Što se to događa samnom.
Jesen? Upala sinusa?

I dok gledam nebo
Tražim vrijeme da se vrati
Pitam sebe dal će ikad
Ova pjesma stvarno stati
Čekam da se sunce vrati
spoji dvije sjene
Da osjetim kako Biba
stoji tu kraj mene

samo moja bibibibibibica sjedi u susjednom razredu i podjebava profesoricu iz engleskog,uči neke klince u zgradi hodat i jede juhu od paradajza sa fuhastim kuglicama.
I život je ponovno lijep. Skoro pa savršen.Uzmemo li u obzir gledanje pearl jamova koncerta iz 1992. naravno te Almost Famous citate.
Dosta mi je teen-zamršenih-bajki,sretnih završetaka i američkih blagdana.
Benstona i njihovog Slipknota.




Činjenica je da ma koliko se trudio ne možeš umači zaboravu i to me zapravo veseli.
Sofijin svijet i Bukowski sa Ham on rye.
Trebala bi posuditi „krvavu bajku“ (srpski film o nekom dječjem logoru u 2.svj.ratu)

Jesus koliko smo alternativni postali,koliko posebni.
I feel sick.

Pozdrav .

Daklem ovo je od danas moj blog.
Ja sam smalltown grrrrl sa velikim apetitima i još većom jezičinom.
Previše sam emotivna i sve mi smeta.
Dosta o meni,i previše.
Tema današnjeg posta je dakako ni manje ni više nego tuga.
Ne,ne mislim na tugu kao;ja sam najjadnija na svijetu,nitko me ne voli,nitko me neće.
Krvava soba,krvava ruka,krvavo sve.
Ne ne mislim na te priče iz mesnica.

Nego na onaj osjećaj kad samo želiš eksplodirati dok pripit lupaš glavom od zid i pjevaš neku pjesmu koju si izvuko sa samog dna ne znaš ni sam čega,pričaš sranja da zaboraviš na sranja.sounds familiar?hehe.
Ja sam eto tužna i podjednako bijesna na ove nove blog generacije alternativnih ljudi.
Usprkos ne prevelikoj razlici u godinama,većinom se osjećam na tim blogovima kao uljez,samim time što je moj prvi blog stvarno bio jedan od onih početnih,i sve je bilo novo i lijepo.novi ljudi,ono igraj na sve il ništa.
Blogovi-apsolutna sloboda izražavanja,oke to svakako,ali misla sam ,da glupača,da neće bit pod prevelikim utjecajem mode koja je bila vani.

Sad je sve to highlife,djeca se režu,oblaci se vole,mali partizani idu grupno u mekdonalc.
Ajm en ingliš men in njujork. Tjera me da počnem ponovno po ne znam koji put razmišljati o nama,ljudima mislim i licemjernosti na koju nailazim.
Oh,oh znam su si svi sada spešl i divni i krasni i kul ma boli me kurac.
Radije bi bila vjeverica.

Bolna je istina da se mi ljudi zaista tako lako damo predati ovozemaljskim stvarima i postati robovi vlastite gluposti i nemara(onog unutarnjeg jelte)
Čitam daklem te blogove(a imam i neki sou kold soušl lajf) i što zapravo zaključujem da je bitno:
1. pridobiti pažnju,oke to svi želimo,priznali ili ne
2. koliko si jadan,bijedan,mizeran i ostala tugujuća rodbina
3. koliko si popio,koga si zbario i što si nosi
4. koliko novaca imaš u džepu
5. lijepo upakirat sebe ko jednistvenu snowflake ili osamljenog aliena


nadalje,tu tek prestaje teenage doba,kasnije biva još puno puno jebenije.
1.nekretnine(stan,kuća+mislim,naravno-vikendica,dvije,tri,pet…osam.)
2. vozilo
3.radno mjesto
4. seks,seks,seks ajd barem nešto besplatno,ali opet…hm moral?
5.koje ponovno padne pod 0. jer je polazno- primanja iliti prihodi kak god.

Kao što lijepo rekoše u fajt klabu(otprilike)…
All the things you owned,now they own you.
Nakon nekog vremena,djeca prestanu jest čokolino,prestanu sakrivat cigare,počnu dovodit doma strance i živjet na ulici.
Čovjek ostane sam u ogromnoj kućerini,i džabe mu bazen i fontana i jaguar i tvornica i sluškinja.
Pa krenu u crkvu,pa drug tito postane peder,pa smo mi bahati i materijalisti.

Zašto?baka maca je skužila da je deda joža umro i da će tako i onda umrijeti sama.
Još gore od rođenja onda joj je majka bar tu bila,a sad će ona ić sama malo mami,2 feet under.
*evil kinky laughter*


Pa se vraćam temi,djeca od 12 godina su se počela preseravat javno na netu već,pričat o sexu ??!?!??!
Alkoholu i parama?!!?!!??
Djeca bogatih mameka i tateka ,pizduni,ti pak imaju sve što požele.
Oke,vjerujem ima izuzetaka,ali takve još nisam vidjela. Baš bi lepo došo neki uljudni.
I mogao bi mene komotno za ovo sve boljeti kurac ali.opet bode me to za oči.

Nazad na ono drugo.

Ahh,da kredibilitet ljudske rase?
Sloboda uma and shit?
Mda, netko je odavno već pokopao mickey mousea i pouzdano zaključio da djedica mraz ne nosi gaćice,opet s tolikom lakoćom stavljamo mu djecu u krilo.

Da,glupi smo.
Od toliko maski i sam je bog vladar ili kako ga god itko od vas naziva morao zaboraviti kako mu izgleda lice.
Samo me zanima di to sve krene po zlu?
Je li to ono kad već otupiš na bol i kad ti je svejedno hoćeš si vrištati ili šaptati,hoćeš li imati ili izgubiti.
Jel to zapravo ono šta kažu da odrasteš.?!!?

Otkad tebe nema tu sve je krenulo po zlu i opet sam tužna i razbit ću zid.
Danas bolje prođeš ko kondom nekog glam rock gay pjevača nego čovjek
Mislim da previše razmišljam,zamaram se i serem

+note to self:find a shelter from society. The ramones-i don't want to grow up.